Logoterapija

Logoterapija je psihoterapijski pravac usmjeren na smisao, odgovornost prema vlastitoj savjesti i otkrivanje slobodnog prostora. Utemeljio ju je Viktor Frankl, poznati bečki psihijatar. Preživjevši njemački koncentracioni logor, razvio je logoterapiju koja se temelji na slici čovjeka kao biću smisla. Frankl na krizu gleda kao na priliku za rast, ukoliko se ohrabrimo odgovarati na pitanja/izazove koja nam život postavlja.

Naglasak logoterapije je na tome da svatko od nas ima neki slobodan prostor, kao i odgovornost prema vlastitoj savjesti koja nas usmjerava prema smislu. Rad terapeuta s klijentom temelji se na sposobnostima koje svaki čovjek posjeduje, a dio su njegove duhovne dimenzije:

• donošenje odluke
• zauzimanje stava
• pridavanje vrijednosti
• osobno djelovanje

Aktiviranjem tih sposobnosti kod klijenta, zajedno traže slobodan prostor i smislena rješenja za izlazak iz krize.

Kao vrijedan slobodan prostor, Frankl i logoterapija ističu promjenu stava. To je neotuđiva sloboda u našoj nutrini, a ponekad i zadnja mogućnost koju imamo – zauzeti stav prema nečemu. Zauzimanjem drugačijeg stava prema nekoj okolnosti ili osobi, situacija može poprimiti sasvim novi smisao te klijentu prestaje biti izvor krize.

Logoterapijski rad može biti individualan, partnerski ili grupni. Naziv individualni rad i sam kaže da terapeut radi nasamo s klijentom dok partnerski uključuje rad s dvije osobe koje su u nekom odnosu, bilo to partnerski, rodbinski, prijateljski ili čak poslovni. Grupni rad tj. radionice uključuju rad u grupi do 10 ljudi, a obrađuju se teme koje su izvor krize za sudionike ali i one općenite o kojima ljudi vole promišljati (smisao, partnerski odnosi, nošenje s neugodnim osjećajima, postavljanje granica itd.).