Česta pitanja

Za koga je logoterapija?

Logoterapija, kao psihoterapijski smjer, nije ograničena na određenu vrstu problema niti na određeni tip klijenata. No, kroz praksu se najčešće susrećem i radim s ljudima koji se bore s anksioznošću, neprorađenim emocijama, življenjem pod velikim pritiskom zbog svakodnevnih obaveza ili teških obiteljskih prilika. Iako se iza mnogih tegoba krije neprepoznavanje smisla, logoterapija ne svodi svaki problem na izostanak smisla nego uzima u obzir psihološke procese i zakonitosti koji se odvijaju u svakom čovjeku.

Kao suportivna terapija, primijenjiva je i na oboljele od težih psihičkih bolesti, uz nužno uzimanje farmakoterapije.

Kako izgleda LT razgovor?

Logoterapijski razgovor usmjeren je na smisao, vrijednosti i slobodan prostor. Terapeut je pomagač koji usmjerava klijenta da otkrije ono što nosi u sebi (stavovi, vrijednosti, osjećaji). Klijent uz pomoć terapeuta prepoznaje svoj slobodan prostor te osmišljava male korake promjene. Ti koraci trebaju biti realne, smislene mogućnosti koje će osobu dugoročno dovesti do cilja.

Iako ima svoje principe i tehnike, važan dio logoterapije je spontanost te prilagodba klijentu i trenutku.

Dinamika terapije?

Učestalost i trajanje terapije ovise o potrebama klijenta. Susreti se mogu odvijati od svakih 7 tj. 14 dana do jednom mjesečno ili rijeđe. Nekima je potreban susret ili dva dok s drugima radim kontinuiranu terapiju i dulje od godinu dana.

Pristup je individualan te se temelji na dogovoru između klijenta i terapeuta.

Uživo ili online?

Terapija uživo je uvijek preferirana opcija jer tehnologija, iako puno pruža, istovremena oduzima dio ljudskosti, spontanosti i neverbalne komunikacije važne za odnos terapeut/klijent. No, suvremeni životni zahtjevi učinili su potrebnim da se susreti odvijaju i online te na taj način i sama nerijetko radim s klijentima. Takav kanal komunikacije također se pokazuje kao uspješan za terapiju, ako nema druge opcije.

Logoterapija i vjera

Kroz rad s ljudima, nerijetko se susrećem s predodžbom o logoterapiji kao o “psihoterapiji za vjernike”. Ovisno o osobi s kojom pričam, nekad je to pozitivna, a nekada negativna predrasuda. Razumijem zašto je došlo do toga: Franklova egzistencijalna analiza, kao filozofski temelj logoterapije, komplementarna je kršćanskom poimanju čovjeka te je stoga popularna među vjernicima. Ipak, smatram da je logoterapija time neopravdano ograničena i stavljena u okvir koji sugerira da oni koji nisu vjernici, ne mogu biti “korisnici” logoterapije.

Moje iskustvo s klijentima govori suprotno, a to je da je logoterapija primijenjiva na sve koji su otvoreni za traženje smisla i slobodnog prostora te preuzimanje odgovornosti za svoj život, neovisno o životnim uvjerenjima i vrijednostima koje žive.